A jesen, druga rijec za jesen je bol. Tad se gasi sve, tad se gasi zivot. Nestaje svega pa i duse. Svaka jesen je bolnija i hladnija. Treba mi neko plavilo da oboji dane. Bar jedan u sedmici. Falis, boli me praznina, trebam te. Dusa trazi tebe da bi zivjela. Volim te, kao sto nikog…
Oprosti mi ako napala sam te, oprosti ako uvrijedila sam te, oprosti ako sam šta protiv tebe rekla, oprosti mi ako pogriješila sam. Znam ja da jesam, znam da mi je jezik brz pa samo riječi istresam, neću ja da se hvalisam, ma ko sam ja da tebe pretresam. Velika je riječ oprosti, mogu ja…
Srce slomljeno, o tebi govorilo, cijele noći ubrzano odkucavalo, samo sa sobom pričalo. O ti voljeni, u mome srcu zarobljni, u ime Njegovo ja te zavoli, u srcu mome ostani. Kad ti nisi uz mene, oko mene sve pusto je, ne ostavi me samu, ne volim tamu. Ne želim hladnoću, ja samo tebe pored sebe…
Tebi ostavljenoj, tebi zaboravljenoj, tebi srca slomljena, tebi dušo lomljena. A ti ne budi takva, nemoj da reču da si svakva, lijepo se obuci, nemoj takva hodati po ulici. Nemoj da ti se cijeli svijet smili, još krv teče u tvojoj žili, pa ti možeš glavu dići, znaj da će sve jednog dana proći. Nemoj…
Ti kazes: “Pretesko je”, Allah kaze: “Zaista, s mukom je i slast!” (Insirah, 6.) Ti kazes: “Niko mi ne moze pomoci”, Allah kaze: “Strpljiv budi! Ali, strpljiv ces biti samo uz Allahovu pomoc.” (Nahl, 127.) Ti kazes: “Nemam dovoljno opskrbe”, Allah kaze: “One koji budu vjerovali i dobra djela cinili ceka oprostaj i opskrba plemenita;”…
Najljepši ljudi koje znamo su oni koji su bili poraženi, upoznali patnju, borbu, gubitak i koji su pronašli izlaz iz ponora. Ove osobe imaju poštovanje, osjećaj i razumijevanje života koje ih ispunjava samilošću, blagošću i dubokom brižnošću. Lijepi ljudi se ne dese samo tako
Bole uspomene, udaraju sjećanja i proklete suze ispuniše oči. Stid me, ovo je moja odluka, pa kako dozvolih ponovno da me prošlost savlada?! Slike što prolijeću jače su od mene, a vrijeme, ono sada kao da stalo je i zarobilo misao, a i mene zajedno s njom. Ni korak ne mogu da napravim jer snage…
”Hteo sam da vrištim o onome što sam osećao, ali sam ćutao iz straha da niko neće razumeti’‘.
Bijaše jedna ljetna noć. Bijaše jedna laž koja je dobro odigrala ulogu istine. I jedna žena, bijaše, žena koja je htjela voljeti.
Svašta ćeš morati doživjeti, puno gorkog okusiti, more suza isplakati…da bi naučio istinski voljeti, praštati, suosjećati… Ne ide to samo tako. Samo te život može naučiti kako svaki put iznova zakrpiti ranjeno, bolno srce i sa takvim nastaviti dalje, putem kojim moraš. Onaj koji nije sklupčan u hladnom krevetu i budan dočekao mnoge zore, koji…